" />

40. Otočić Sv. Marko

Ostaci bizantske utvrde s crkvom.

Na vrhovima otoka koji je konfiguraciju znatno promijenio uslijed miniranja za potreba izgradnje Krčkoga mosta nalaze se ostaci bizantske utvrde iz justinijanskog razdoblja i crkve sv. Ivana Zlatoustog koju je koristila bizantska vojna posada. U antičkim i srednjevjekovnim izvorima škoj se nazivao Almis, u značenju plodan. Uz antičko ime otočića povezana je jedna od pretpostavki o postanku imena Omišlja. Po doseljenju u ranom srednjem vijeku naziv su preuzeli Hrvati. Uz postupnu prilagodbu svojem izgovoru prenose ga na matično naselje (Almis-Omišalj).

Današnji, ogoljeni izgled otočića u potpunoj je opreci s izvornim nazivom na kojeg podsjeća i nekoliko endemskih biljaka koje ovdje još uspijevaju. Otok je i kasnije imao važnu ulogu u ratnim zbivanjima pa je tako, primjerice, bio važna promatračka točka odakle su Mlečani kontrolirali promet brodova senjskih uskoka u vrijeme tzv. Uskočkog rata između Venecije i Austrije početkom 17.stoljeća.

S vrha otoka pruža se sjajan pogled na okolni akvatorij. Nijedan brod nije mogao pristupiti Bakarskom zaljevu duž kojeg su se nizale austrijske utvrde koje su prijetile mletačkoj vladavini na otoku Krku. Poput drugih osvajača na otok Krk su se 1919. godine preko otočića sv. Marka prebacili arditi, jurišnici kojima je zapovijedao ekscentrični talijanski pjesnik i političar Gabriele d'Annunzio.